Pismo jedne bake

Srdačan pozdrav iz Koprivnice


Sjećanja i ražmišljanja jedne bake nakon posjeta Dječjem vrtiću Petar Pan grupi Lavići

Svi mi našoj djeci i unučadi želimo najbolje a njihovi rođendani su uvijek dani kada to želimo iskazati. Mučimo se razmišljajući kakvu ćemo najljepšu i najinteresantniju igračku njima kupiti. Prema mome skromnom mišljenju najbolje i najljepše za njih je na dohvat ruke . Dajmo dio sebe . Kako ? Što bi to moglo biti za njih interesantno i korisno? Sve : naš posao, naši hobiji, naša sjećanja , maštanja i još puno toga. Važno je na koji način ćemo to sve njima prikazati. Ako odvojima malo vremena i provedemo dio dana sa njima u njhovom Vrtiću, vidjet ćemo da to nije samo prostor gdje su naša djeca nahranjena , na toplom i sigurnom . To je škola života : uče se prvim higjenskim navikama , uče kako njegovati prijateljstvo, razvijaju se njihove manuelne i ostale sposobnosti , uče se strani jezici i još puno toga što će im pomoći kada za koju godinu krenu u školu.

Moj suprug i ja svojoj unučici Ivani Csik kao poklon za njen 6. rođendan u njenoj grupi Lavićima organizirali smo lutkarsku radionicu . Izrađivale smo male ptičice . Djeca su bila uzbuđena i u početku obeshrabrena . Jedan dio njih je komentirao : „Mi to nećemo znati .. moći!“ Korak po korak gradili smo naše ptičice. Mala Lucija koja je sa strane sve gledala i slušala a nije se usudila početi sa radom došla je k meni i rekla: I ja bi željela napraviti ptičicu Molim te pomozi mi“. To me je neizmjerno obradovalo .Kada je izrada ptičica bila pri kraju Ivanina mama Vlatka i ja izveli smo malu lutkarsku predstavu , priču dobro poznatu svima Ezopovu basnu „Lav i Miš „

Sva su djeca a pogotovo naša unučica bili sretni i zadovoljni. Ono što je bilo nemoguće ne primjetiti da njihove odgajateljice Ksenija i Katarina znaju točno što svakome djetetu reći da ga se smiri i zainteresira za ono što se radi. Na vrlo jednostavan i suptilan način izlazile su na kraj sa djecom , rekla bih lakše i ljepše nego što mi to ponekad uspijevamo.

Vrijeme je projurilo ,došlo je vrijeme ručku i kraju našeg posjeta malim „Lavićima“. Nadamo se da smo našoj unučici poklonili nešto čega će se dugo sa radošću sjećati . Mi smo od njih otišli isto sa jednim prekrasnim poklonom . Otišli smo neizmjerno sretni a većeg poklona od toga nema .

Ovom prilikom zahvaljujemo upravi vrtića a najviše gospođi Vesnici Prelčec što nam je omogućila ovo prekrasno druženje.

Baka Tiša – dr Tigrena Csik oftalmolog
Deda Mirko – dr. Mirko Csik ginekolog


© 2019 Vrtić Petar Pan. Sva prava pridržana.